ALEKSANDRA NIKOLIĆ LOVKINJA ZA PRIMJER

Mentor Vojo Narić za primjer

Ukoliko saslušamo Aleksandru kako priča o lovu, prirodi i svojim doživljajima,  shvatimo da slika o lovcima u javnosti nema veze sa stvarnošću.
Aleksandra Nikolić (32), je medicinska sestra koja radi u Grazu u Austriji a svoje slobodno vrijeme maksimalno koristi da provede u prirodi, u lovu, sa svojim kolegama. Na pitanje otkuda uopte ideja da se baviš lovom, Aleksandra odgovora da je sasvim slučajno na nagovor prijatelja otišla sa njim u obilazak lovišta, kao i visokih čeka i tada mi odjedanput pojavila želja i u sebi sam rekla da ja to mogu. Lovački ispit sam položila 2014. godina i ovom prilikom moram da istaknem veliku pomoć i punu podršku predsjednika sekcije Majevac Voje Narića ali i predsejdnika udruženja Vedrana Božičkovića. Uz literaturu i redovne akcije i aktivnosti u svojoj sekciji uspjela sam da postanem ono što sam zamislila još onog dana kada sam sasvm slučjano šetala u lovištu, ističe Aleksandra.

Lov je danas rekreacija, bijeg od stresa. Odstrel mi  nije najvažniji. Pravi lovac ne bi smio uzimati od prirode više nego što joj daje. Odstrel je odrđene godišnjim planom koritšenja, tako da se sve radi na  održavanju ravnoteže i biološke raznovrsnosti. Da nije tako, došlo bi do bolesti, gubitaka na usjevima, divlje bi se životinje šetale gradovima. Naravno da ima i krivolova, a oni koji se njime bave najviše su odgovorni za lošu sliku o lovcima u javnosti – izjavljuje Aleksandra, koja u prirodi s puškom provede mnogo dana u godini. Na terenu, najčešće na Vučijaku, u prosjeku je u lovištu kada god to slobodno vrijeme dozvoljava i kada dođe u Republiku Srpsku.

Aleksandra sa odstrijeljenom divljom svinjom

 

Roditelji bili iznenađeni ali su mi dali punu podršku
Roditelji su mi u prvi mah bili iznenađeni mojom odlukom uopšte da se bavim lovom, ali njihova podrška nije izostala i mnogo mi je značila tada i naravno danas. Ovo je za mene jedna vrsta testa izdržljivosti, ali sa druge strane i  meditacija. Sjediš satima i čekaš divljač pa makar da je samo fotografišem, što najčešće i radim. Moraš kontrolirati disanje, paziti na smjer vjetra, ne smiješ koristiti dezodorans. Postaješ dio prirode i taj osjećaj je nevjerojatan – zadivljeno opisuje Aleksandra.

Aleksandra sa odstrijeljenim srndaćem

Moj prvi trofej je bio srndać i to sasvim neobičan trofej, a taj susret sa divljači odstrel će mi ostati uvijek u sjećanju. U sezoni lova na sitnu divjlač imala sam uspjeha u odstrelu fazana i zečeva,a ove godine sam odstrijelila i divlju svinju i sada u novoj sezoni lova na srndaća i još jedno grlo srneće divljači. Na svoju pušku sam mnogo ponosna, i iskreno moram se pohvaliti da je u mom vlasništvu karabin model MAUSER EXTREME M12 u kalibru 308 winčester i koristim RWS municiju. Na puški se nalazi montirana optika Zeiss Victory V8 1,8-14 x 50. Kada god imam priliku posjetim strlište i treniram pucanje, jer mi je to relaksacija.

Lovci sekcije Majevac Aleksandri daju punu podršku

 

Iako za sebe kaže da je obična djevojka koja voli kupovati garderobu koja voli "normalna" druženja, teško joj je povjerovati pogotovo kada prizna da za žene nije baš uobičajeno ni to da imaju pase,  puške, a lovačkih noževa više nego cipela.