U RAZGOVORU SA BOGDANOM DEVIĆEM

Nekad bilo sad se pominjalo, slobodno možemo konstatovati nakon razgovora sa lovcem Bogdanom Devićem iz Tekućice koji je prava oaza informacija.

 

Bogdan Dević sa trofejom Muflona u srebrnoj medlaji koji je odstrijeljen 11.11.1977. godine na Orebiću

Drugi svjetski rat, razorio je sve, pa i lovačka udruženja. Jugoslavija još nije ni kapitulirala, a ustaše već 10 aprila proglašavaju NDH, a po kapitulaciji Jugoslavije Hitler ih nagrađuje cjelokupnom BiH plus i sa Sandžakom. Nije prošlo ni dvadeset dana od proglašenja te marionetske države, srbima je oduzeto svo lovačko pa i drugo oružje, a ubrzo je podignut i ustanak pa tako niko nije imao ni vremena ni uslova za lov.  U toku rata sve vojske zalazile su u svačija sela i gradove, pa ni ostale dvije nacije nisu mogle uživati u lovu.

Ne može se reći da i u toku rata nije bilo lova, bilo ga je itekako. Ljudi su lovili karabinima srneću divljač, pa i zeževe u dubokom snijegu, pa je po zvaršetku rata bila desetkovana većina divljači, a naročito srneća.

Po zvaršetku rata, sve je krenulo u obnovu pa i lovačka udruženja, ali je bilo teško dolaziti do oružja. Kod nas ga nitko ije proizvodio, a sa druge strane nije ni uvoženo. Nešto stariji lovci nekako su došli do svojih predratnih pušaka i tako krenuli u formiranje Lovačkog udruženja.

Kod nas u Doboju lovačko udruženje formirano je negdje krajem 1945. godine, od strane predratnih lovaca u to: Smailbegović Nurije iz Rudanke, Vuković Voje iz Doboja, Jiral Franje, Pupić Drage, Hmura Franje, Kraljević Nikole svi iz Doboja i još nekoliko starijih lovaca.

Prvi predsjdnik udruženja je bio Nurija Smailbegović, a društvo je nosilo naziv Čaplja. Ime je dobilo po nazivu šume iznad mjesta Kotorsko. Kasnije udruženje je dobilo novi naziv Preslica i pod tim imenom je egzistiralo sve do posljednjeg rata. Ja sam postao član lovačkog udruženja 1954. godine i u to vrijema u članstvu je bilo negdje ispod stotinu lovaca. Površina lovišta je bila oko 65.000 ha. Ono što mogu da konstatujem je da sam pripadao srećnoj generaciji lovaca. Lovna sezona je otvorana  1.oktobra a zatvarana 15.januara. Lovilo se svaki dan, tako da sam mogao doći sa posla uzeti lovačkog kera i otići u lov. Tada nije postojalo ograničenje odstrela niti obaveza grupnog lova. Poslije drugog svjetskog rata, zeca je bilo u nevjerovatnom broju, a fazane smo donosili iz Slavonije, a brzo je njhova brojnost porasla jer nisu u početku privlačili pažnju lovaca. Srneće divljači je bilo u veoma malom broju, pa je trebalo dugo čekati da je bude za odstrel. Dozvole su dobijali samo istaknuti lovci, a mišljenja je davala uprava za one za koje su oni smatrali da treba da dobije dozvolu.

Lovački odmor (30.01.1980 snimio Vojo Vukovic)

 

Kako je vrijeme odmicalo, članstvo u udruženju je povećavano, tako du i lovni dani smanjivani ali i površina lovišta. Onda je lov bio sveden na tri dana u sedmici i to utorak, četvrtak i nedelja a malo kasnije samo srijeda i nedelja, da bi nakraju to bila samo nedelja i državni praznici.

Zjednički ručak lovaca sekcije Tekucica (Urumovic Rajko, Grujičić Dusan, Dević Lazar Dević Đorđo Bačinović Taib i Urumovic Mirko)

Do šesdesetih godina nije bio delegirani sistem, skupštinom su sačinjavali svi članovi i na njoj su se birali svi ostali organi.

Divlja svinja i vuk su kod nas uvijek bili u prolazu, malo dolazili, malo odlazili ističe Dević.

Kada je u pitanju kinologija, ona je poslije rata bila skoro nezastupljena. Imali smo jednog kinologa dr Obradovića koji je živio i radio u Mostaru, a bio je već u osmoj deceniji. Lovački psi u to vrijeme su uglavnom bili posavski goniči i balkanski goniči, a rijetko su se mogle vidjeti druge pasmine.

Lovački list smo dobijali redovno na kućnu adresu, a izdavao ga je Lovački savez Bosne i Hercegovine. Društvo je napredvoalo dok su predsjdnici bili Nurija Smailbegović i Vojo Vuković, a kasnije pod rukovodstvom Koje Jotića i Mitra Mitrovića društvo je nekako teže radilo a sve gubitke smo nadomjestili povećanjem članarine.

Po završetku lova - 1979.godina

Udruženje u početku posvećivalo veliku pažnju streljaštvu, pogotvo na glinene golubove. Prvo strelište je bilo u Rudanci, a potom smo morali izmjestiti lokaciju na Lipac iznad kamenoloma. Kasnije zbog izgradnje puteva i tu lokaciju smo morali napustiti, tako da nismo imali pravu lokaciju. Negdje sedamdesetih godina smo kupili zemljište za strelište u Grapskoj od jednog bega u dolini iznad šumskog dvora. Društvo i Opština nisu imali dovoljno volje da se izdvoje pare, tako i da strelište na toj lokaciji nije završeno. Projekat i katarstarski list sam predao bivšem predsjdniku udruženja Voji Nariću. Svi mi strijelci koji smo se u to vrijeme bavili streljaštvom smo se sami finasirali, a niko iz Doboja nije imao volje da nam finansijski pomogne. Od vrsnih strijelaca u to vrijeme moram pomenuti: Jovu Blagojevića (zvani šumar), Vojo Vuković, Jovan Kovačević, Ganibegović Alija, Pavle Vasilić, Živko Pavlović, Miro Pupuć, Slavko Stojaković, Čedo Milošević (Učo), , a kasnije i Mordehaj Atijas, Zoran Glišić i još neki. Napominjem da o svemu ovome postoji trag, samo treba potražiti staru arhivu, a ako je nam u udruženju onda je na fazaneriji na tavanima. Znam  da smo imali jedan ogromni pehar od čistog srebra, velike težine, a zvao se pehar Kralja Aleksandra Karađorđevića i donešen je iz Han Pijeska.

Detalji sa Skupštine udruženja Preslica Doboj iz 1977. godine

 

Na kraju mogu samo jedno da konstatujem, naše udruženje je veoma dobro radilo kada su na predsjednici bili Vojo Vuković, Nurija Smailbegović i Franjo Brandalek, a veoma loše smo poslovali kada su predsjdnici bili Kojo Jotić i Mitar Mitrović, ističe Bogdan Dević.
Bilo je zaista predivno razgovarati sa Bogdanom, jer je to lovjek, odnosno lovac koji je prava oaza informacija, koje će nam svkako dobro doži u narednom periodu kada se planira izrada monografije udruženja.

Zajednički lov na Majevici 1979. godine

 

....................................................................................................................................................

 

LOVAČKO UDRUŽENJE ZVANIČNO POKREĆE AKCIJU PRIKUPLJANJA STARIH FOTOGRAFIJA SA DETALJIMA LOVA IZ NAŠEG UDRUŽENJA SA NAMJEROM PRIPREMANJA MATERIJALA ZA PREDSTOJEĆU MONOGRAFIJU KOJA ĆE BITI ŠTAMPANA 2015 GODINE. MOLE SE SVI KOJI IMAJU ODREĐENE FOTOGRAFIJE DA ISTE MOGU POSALTI PUTEM E MAILA office@lufazan-doboj.com ili poštom na adresu LU Fazan Doboj, Vidovdanska bb. 74 000 Doboj ili direktno u kancelariju udruženja. Sve fotografije će biti uredno vraćenje po završenom skeniranju.